Tag Archives: citati

Osmeh na lice

Уобичајен
Citati mudrih ljudi(1):

 

The past is a fog on our minds. The future? A complete dream. We cant neither guess the future, neither change the past.

……….

Stop acting so small. You are the universe in ecstatic motion.
……….
Look at me as many times as you wish,
but you won’t get to know me !
Since you have last seen me,
I’ve changed a hundred times !
………
„There is only one important point you must keep in your mind and let it be your guide. No matter what people call you, you are just who you are. Keep to this truth. You must ask yourself how is it you want to live your life. We live and we die, this is the truth that we can only face alone. No one can help us. So consider carefully, what prevents you from living the way you want to live your life?“

……

After despair,many hopes flourish just as after darkness, thousands of suns open and start to shine.

……….

Its your road, and yours alone.
others may walk it with you,
but no one can walk it for you.

………..

Raise your words, not voice.
It is rain that grows flowers, not thunder.

…………

Wherever you stand,
be the soul of that place.

…………….

Once the seed of faith takes root
it cannot be blown away
even by the strongest wind.
That’s a blessing.

……….

Don’t search for heaven and hell in the future. Both are now present. Whenever we manage to love without expectations, calculations, negotiations, we are indeed in heaven. Whenever we fight, hate, we are in hell.

~ Shams Tabrizi – Rumi

Neke drage knjige

Уобичајен

“  Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
– Moj život je jednoličan. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznaću korake koji će biti drugačiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoji će me kao muzika pozivati da izadjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole,polje puno žita? Ja ne jedem hljeb. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećaće me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu…
Lisica ućuta i dugo je gledala malog princa:
– Molim te… pripitomi me, reče ona.

– Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca nema koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja pripitomi me!
– Šta treba da učinim? upita mali princ.
– Treba da si vrlo strpljiv, odgovori lisica. Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana sješćeš malo bliže…

………………………………..

– Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
– Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
– Vrijeme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.
– Vrijeme koje sam uložio oko moje ruže… reče mali princ da bi zapamtio.
– Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu…
– Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio……….“

MALI  PRINC, Antoine de Saint-Exupery