Boje su se mešale nošene vetrom u svetlost. A on, ležao je sklopljenih krila, naizgled spavajuci.
Razlivali su se uzdasi tuge i sreće, po prostranstvima. On trepnu, progleda, sevale su munje.
Igrali su plamenčići sveća u njegovim očima. Raširi krila.
Pozivale su ga sklopljene ruke. Polete.
Za sve molitve.